Inkluzivni odabir teme: Razmišljanja o prvoj Skupštini građana u Mostaru

Yves Dejaeghere
Obično skupštine građana imaju naručitelja, kao što je uprava grada, koji želi da građani pomognu u rješavanju nekog problema. Temu inače bira naručitelja, što može biti značajno jer predstavlja i obvezu te vlasti da će nešto učini po tom pitanju. Također, ponekad, može biti i znak slabosti ukoliko postoji izniman pritisak za uključivanje građana u političke odluke, ali bez stvarne političke volje, te se može predložiti beznačajna tema.

Damir Kapidžić
U Mostaru je postojao problem s ovim uobičajenim pristupom jer nije bilo ovlaštenog tijela kada je ideja o građanskoj skupštini nastala. Mostar, smješten u Bosni i Hercegovini, nije imao legitimnu lokalnu vlast osam godina jer 12 godina nisu održani izbori. Razlog političkog zastoja je nemogućnost vodstva različitih etničkih stranaka da postignu dogovor o izbornoj reformi. U ovom kontekstu je nastala inicijativa Vijeća Europe Reflection Group on Mostar, koja je imala cilj da omogući građanima veći utjecaj na političko odlučivanje, a to se trebalo postići putem skupštine građana. S obzirom na nedostatak legitimnog ovlaštenog naručitelja procesa u Mostaru, organizatori su predložili inkluzivni proces kako bi se odredila tema. Ideja je došla od grupe stručnjaka zaduženih za dizajniranje skupštine, zajedno s Vijećem Europe. Željeli smo otvoriti proces tako da svi dionici u gradu mogli dati doprinos u određivanju teme za razmatranje. To je učinjeno u pet faza:

1. Putem online ankete su svi stanovnici Mostara pozvani da predlože temu, što je rezultiralo s 1826 odgovora koji su grupirani u 69 različitih tema.
2. Najučestalijih 20 od tih 69 tema, prema broju odgovora na svaku, su proslijeđenje skupini dionika iz civilnog društva koji su odabrani od strane Vijeća Europe putem otvorenog i izravnog poziva. Tijekom online panela, ovi dionici su raspravljali o 20 prijedloga u moderiranom razgovoru. Glasovali su, te je šest prijedloga sa najviše glasova prešlo na sljedeći korak. U isto vrijeme, održani su izbori u gradu i uspostavljeno je novo Gradsko vijeće, te je izabran i novo gradonačelnik.
3. Novoizabrani vijećnici su zatim dobili prvorangiranih šest prijedloga i raspravljali o svakom prijedlogu i ponovno glasovali. Na online panelu su učestvovali predstavnici vladajućih i opozicijskih stranaka.
4. Tri teme s najviše glasova vraćene su samim građanima da daju konačnu odluku, s definiranim problemom i pitanjem za svaku. Ove opise pripremili su međunarodni stručnjaci – Marcin Gerwin, Yves i ja, zajedno s Vijećem Europe i novoizabranim gradonačelnikom.
5. Uz pozive za registraciju na skupštinu građana, poslane putem 5000 pisama domaćinstvima u Mostaru, je poslana i anketa. Građani su neovisno o njihovoj registraciji mogli odabrati temu i zadatak razmatranja. Kao konačna tema je odabrana čistoća grada i javni prostori, što je kontunuirano bila rangirana prva tijekom svih koraka procesa od strane svih uključenih.

Otvoren proces odabira teme dao je novoizabranim gradskim dužnosnicima oblik legitimiteta koji im je bio potreban da počnu vraćati političko povjerenje stanovništva nakon što grad nije imao izbore toliko dugo. Čak i teme koje u konačnici nisu odabrane, ali su visoko rangirane, su ukazale na probleme koje grad treba adresirati. To su na neki način postale stvari na njihovom popisu prioriteta. Dakle, lokalne vlasti nisu samo dobile temu za građansku skupštinu, već su dobile i popis prioriteta javnih briga koje sada mogu pokušati riješiti.

Otvoreni pristup odabiru teme dao je novoizabranim gradskim dužnosnicima oblik legitimiteta koji im je bio potreban da povrate političko povjerenje među stanovništvom.

Yves
U pogledu rezultata, neki prijedlozi građana koji su proistekli iz rasprave o javnim prostorima su bili jednostavniji, ali su drugi bili zaista značajni, primjerice o reformi javnih komunalnih poduzeća. Neki su zaista duboko ulazili u pitanja upravljanja koja su se doticala etničkog dogovora i načina na koji se Mostar upravlja.

Smatram da je Mostar bio izniman proces za jedan srednje veliki grad, pogotovo s obzirom na to da nije imo legitimnu vlast na samom početku. No, to što je Vijeće Europe znatno podržavalo proces je bio veliki faktor uspjeha. Postojala je ogromna podrška u pokriću operativnih troškova i ljudskih resursa. Stoga, važno je razmišljati o tome kako uprava Grada može ovo samostalno organizirati. To je posebice važno u mjestima gdje međunarodne organizacije ulože puno resursa, a zatim nestanu. Srećom, Vijeće Europe je odlučilo da podržava drugu skupštinu građana u Mostaru i uložilo je u izgradnju lokalnih kapaciteta i u uspostavu drugih skupština u Bosni i Hercegovini. Ipak, ovisnost o resursima međunarodnih donatora je definitivno nešto na što treba paziti.

Damir
Otvoreni odabir teme deliberacije nije zahtijevao mnogo dodatnih resursa, ali je oduzeo puno vremena. Bio je izuzetno vremenski zahtjevan i odgađao je druge elemente procesa. Idealno, inkluzivan proces odabira tema koji uključuje online ankete, panel-rasprave i glasovanje zahtijeva puno preciznije upravljanje vremenom. Krenuli smo u ovaj proces ne znajući točno što očekivati, a upravljanje svim različitim koracima i panelima trajalo je duže nego što smo predvidjeli. Ako netko želi ponoviti ovo, treba imati na umu da su potrebni ne tjedni, već mjesec ili nekoliko mjeseci da se sve provede.

Tamo gdje postoji vrlo jasna predstava o temi, nema potrebe u ovom mjeri otvarati proces. Međutim, gdje tema nije očigledna ili gdje postoje suprotstavljene ideje među vlastima, a vlasti mogu riješiti samo jednu zbog vremena ili resursa, tada ima smisla otvoriti odabir tema kako bi se uključili svi segmenti društva. Uprava i politički čelnici mogu znati probleme građana, ali ne i njihove prioritete. Ovakav proces ide dalje od jednostavnog anketiranja građana, jer tu postoji i deliberativni element koji je uključen u odabir tema, a koji je značajan u procesu koji smo koristili.

Yves
Ako je odabir teme od strane vlasti kontroverzan ili politički motiviran, mislim da stvarno postoji korist otvorenog procesa s gledišta legitimnosti. No, bitno je kako se time upravlja. Ako pogledate Mostar, održavanje radionice s manjim brojem aktera civilnog društva je već bilo vrlo vremenski zahtjevno. Zamislite kako bi to izgledalo na regionalnoj razini ili u državama s vrlo gustom mrežom civilnog društva; ovo bi moglo postati praktički vrlo izazovno.

Kada je odabir teme kontroverzan ili politički motiviran, mislim da stvarno postoji korist otvorenog procesa s gledišta legitimnosti.

Stoga je bitno razmisliti kako se ovaj model može prilagoditi različitim situacijama. Primjerice, u Istočnoj Belgiji, grupa građana služi kao filter za teme prikupljene odozdo. No s obzirom da su tamo već prošli nekoliko ciklusa skupština, postoji prijedlog za izmjenu zakona koji regulira proces i koji je podržan od svih političkih stranaka. U prijedlogu stoji da se svaka peta tema skupštine odabere od strane građana, s popisa od tri prijedloga koje donese parlament. Novi prijedlog izmjena zakona bi također omogućio građanima u skupštinama da izmijene opis zadatka koji im je predložen od vlasti. Dakle, ima potrebe da učimo iz različitih načina upravljanja odabirom tema.

Mnogi će vam reći da budete oprezni ukoliko postoji bojaz o zarobljavanju procesa ili “astroturfinga”, ali mislim da je odabir teme manje kontroverzan od određenja opisa zadatka za raspravu. Opis zadatak za raspravu koji se daje građanima je često formuliran kao pitanje. Vrlo često se piše zajedno s vijećem ili stručnjacima za deliberativnu demokraciju, jer mnogo ovisi o načinu na koji postavljate točno pitanje. Dakle, s jedne strane, više se bojim kontrole načinu pisanja zadatka za raspravu nego samog odabira teme. No, s druge strane, ako proces naglašava pristup odozdo prema gore, morate osigurati način da uključite političare. Ako oni osjete da im je tema nametnuta, neće biti spremni podržati i primjenu preporuka skupštine građana.

Kako biste negdje drugdje otvorili odabir teme, morate uzeti u obzir sve lokalne uvjete. Primjerice, u Mostaru je Vijeće Europe odlučilo da novčano podrži neke preporuke, što je bio dodatni poticaj koji možda neće biti prisutan drugdje. Stoga je uspjeh ovog slučaja potrebno sagledati unutar njegovog specifičnog konteksta.

Zahvale
Odluke o dizajnu donesene su u konzultacijama s Kongresom lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe i međunarodnim stručnjacima, uključujući autore ovog članka i Marcin Gerwin, čija su iskustva i uvidi iz Poljske bili neprocjenjivi. Također bismo željeli zahvaliti Lucy Parry i Lyn Carson na njihovoj podršci i ohrabrivanju tijekom objavljivanja! Izvorni tekst je preveden sa engleskog jezika uz pomoć ChatGPT.

O autorima
Damir Kapidžić je profesor na Univerzitetu u Sarajevu i gostujući istraživač na Weatherhead Centru na Harvardu. Savjetovao je nekoliko procesa deliberacije i građanskih skupština u jugoistoku Europe, posebice gdje postoje društvene raznolikosti i postkonfliktno okruženje. Trenutačno radi na knjizi o građanskim skupštinama u postkonfliktnim sredinama.

Yves Dejaeghere je direktor Federacije za inovacije u demokraciji Europa, koja okuplja stručnost o deliberativnoj demokraciji diljem Europe, a prije toga bio je koordinator belgijskog think-tanka o deliberativnoj demokraciji G1000.